dr. sc. Jadranka Polović: Izbori u Njemačkoj – EPOHALNI USPJEH EKSTREMISTA ILI DOMOLJUBA?

 

Noćna mora za zapadne globaliste je to, što se AfD zalaže za ukidanje sankcija Rusiji i tješnju suradnju s Ruskom Federacijom. Samo tjedan dana prije njemačkih parlamentarnih izbora, na ruskoj televiziji „Rusija 1“, emitiran je propagandni spot, na ruskom jeziku i na ćirilićnim pismu, kojim se AfD obratila „ruskim Nijemcima“. Takvih je oko 2 milijuna i predstavljaju važno glasačko tijelo AfD-a. 

Početkom 2017.g. Europska se unija našla pred nizom važnih predsjedničkih i parlamentarnih izbora, strahujući da njihovi rezultati mogu radikalno promijeniti sadašnju „liberalnu“ i „demokratsku“ sliku Europe. Nakon pobjede Donalda Trumpa u SAD-u, EU se suočila s desnim populistima koji su svojom novom političkom agendom temeljito uzdrmali globalističku europsku političku scenu –,od austrijskih predsjedničkih izbora i Norberta Hofera, kandidata ekstremno desne FPO, čuvenog Nizozemca, Geerta Wilderska, lidera desne i protuislamske PW, Marine Le Pen u Francuskoj. Naravno, ova „loša ekipa“, uglavnom je potučena, nakon čega su EU birokrati uglavnom odahnuli, međutim, rezultati najnovijih parlamentarnih izbora u Njemačkoj, kao najutjecajnijoj državi unutar integracije, nesumnjivo otvaraju pitanje budućnosti same Europske unije.

Iako je koalicijski blok Angele Merkel CDU-CSU još uvijek najsnažnija politička opcija koja je na proteklim parlamentarnim izborima osvojila 33% glasova, (ne)očekivani uspjeh Alternative za Njemačku (AFD) budi reminiscencije na nacizam. Naime, „pobjednici“ su doživjeli ozbiljan neuspjeh što je potvrdila i sama kancelarka koja vidljivo nikako nije zadovoljna brojem osvojenih mandata – Kršćansko demokratska unija (CDU) ostvarila je najlošiji izborni rezultat još od 1949.g. Na neuspjeh koalicijskog bloka (CDU-CSU) presudno je utjecao i izrazito loš izborni rezultat koalicijskog partnera Kršćansko socijalne unije (CSU) u Bavarskoj kojom je neupitno vladala od 1957. (najmanje 10% manje glasova u odnosu na 2013.). Općenito, koalicijski je blok CDU-CSU znatno podbacio u odnosu na izbore 2013.g., njihovih preko milijun glasova uzeli su, prije svega, Alternativa za Njemačku (AfD) i Liberali (FDP-u). Izlaznost na izbore bila je zbilja visoka (iznad 75%) – pravo glasa u Njemačkoj ima preko 61 milijun glasača, od kojih je novih bilo oko tri milijuna.

I Socijaldemokratska stranka (SPD), kao najstarija aktivna politička stranka, s osvojenih 20,5% glasova bilježi rekordno loš rezultat. Njihovih 500 tisuća glasova preseljeno je AfD-u. Razočaran izbornim neuspjehom, čelnik Martin Schulz najavio je odlazak u oporbu, čime je kancelarki „zatvorio“ vrata prema jednoj od mogućih opcija za sastavljanje vlade. I njemačka Stranka ljevice izgubila je preko 40 000 glasova koji su migrirali prema AfD-u. Dok su velike i etablirane stranke izgubile oko 14% glasova, pravi pobjednici njemačkih parlamentarnih izbora 2017.g. jesu male stranke – FDP, Zeleni i, svakako, AfD, zbog čega će se njemački parlament po prvi put nakon 60 godina sastojati od šest klubova zastupnika.

Iako je Angela Merkel odmah izjavila kako „protiv nas ne može biti formirana niti jedna vlada“, činjenica je da sastavljanje nove vlade za Angelu Merkel uopće neće biti lagan posao. Vrlo je izvjesno da će Njemačku u naredne četiri godine voditi Jamajka koalicija, nazvana po stranačkim bojama CDU-CSU (crna), FDP (žuta) i Zelenih (zelena), inače bojama zastave ove karipske države. Međutim, velika je vjerojatnost da buduća koalicija neće imati stabilnu i dostatnu većinu u Bundestagu što će uvelike otežati četvrti po redu mandat Angele Merkel, stoga je kancelarka koaliciju ponudila i Martinu Schulzu. Naime, već u postizbornoj raspravi, na prvom kanalu nacionalne televizije, došao je do izražaja gotovo potpuni nesklad u stavovima vođe FDP-a, Christiana Lindera i šefice Zelenih, Katrin Goring Ekart, čije suprotstavljene agende o ekologiji, nuklearkama, razvoju industrije, strukturi EU, ali i migrantima ne obećavaju baš nejsretniju budućnost Jamajka koalicije. Prema riječima Merkel, nova bi vlada trebala biti sastavljena do Božića, međutim, sama kancelarka ne isključuje mogućnost novih izbora zbog vrlo fragmentirane političke scene i različitih stavova ključnih političkih aktera.

Ipak, jedini stvarni pobjednik izbora je Alternativa za Njemačku (AfD) – protuimigracijska i euroskeptična stranka koja je osvojila 13,5 % glasova (od 709 zastupnika, AfD ima 94), a koju mnogi nepotrebno optužuju kao nacističku stranku, jer u ovom trenutku ona to zasigurno nije.  AfD je udvostručila biračko tijelo (prethodnih je godina ušla u 13, od ukupno 16 pokrajinskih parlamenata) i tako postala treća politička snaga u Njemačkoj, zapravo lider oporbe. AfD je također i  prva “desna” politička stranka koja je nakon Drugog svjetskog rata uspjela ući u Bundestag, zbog čega je vijest o izbornom uspjehu Alternative, zapravo, svojevrsni šok za one koji bi htjeli Njemačku zadržati u orbiti globalizma. Val demonstracija zahvatio je Njemačku još u izbornoj noći (Berlin, Koln, Frankfurt na Majni), a svoj strah i zabrinutost izrazile su i židovske skupine diljem Europe i SAD-a.

Iako trenutno traju razmimoilaženja unutar vodstva AFD (jedna od supredsjednica stranke, Frauke Petry, distancirala se od radikalnog dijela stranke i objavila da će biti neovisna zastupnica), Alternativa, nesumnjivo, ima velike planove. Još u izbornoj noći, Aleksander Gauland, jedan od vođa, najavio je da će već od prvog zasjedanja Bundestaga, AfD „započeti politički lov na Angelu Merkel i njenu liberalnu politiku“. Čestitke na izbornom uspjehu pristigle su od Geerta Wildersa iz Nizozemske, Slobodarske stranke Austrije, a vrlo je znakovita bila čestitka koju je AFD-u uputila Marine Le Pen, čelnica francuske Nacionalne fronte: „Osobite čestitke upućujem Frauke Petry koja je AFD dovela do uistinu povijesnog rezultata. Taj uspjeh je novi simbol buđenja europskih naroda.“

Dok mnogi strahuju od nezaustavljivog rasta ekstremne desnice i obnove njemačkog nacizma, Alternativa za Njemačku samo je politička stranka (sada i parlamentarna) koja je na njemačkoj političkoj sceni napokon otvorila raspravu o bitnim pitanjima koja razarajuće djeluju na suvremeno njemačko društvo. Stranka je osnovana 2013.g. kao građanska stranka, tada okupljajući ugledne ekonomiste kritične prema euru, koji su zahtijevali monetarni suverenitet Njemačke (ponovno uvođenje njemačke marke) i Europu suverenih država. Međutim, nakon izbjegličke krize 2015.g. i „welcome“ politike Angele Merkel, novo vodstvo stranke na čelu s Frauke Petry, okrenulo se protuimigracijskoj agendi, istovremeno otvarajući raspravu o statusu političkog islama u Njemačkoj. Stranka je svoj finalni politički program predstavila u travnju, 2017. u Kolnu, u gradu u kojem su se tijekom dočeka Nove godine, 2016.g. dogodili masovni i brutalni napadi na žene od strane migranata. „Islam ne pripada Njemačkoj“, navodi se u političkom programu stranke, neusklađen je s njemačkim Ustavom, stoga vodeći ljudi stranke zahtijevaju zabranu minareta, zabranu poziva mujezina na molitvu, ali i svojevrsnu kontrolu islama: obrazovanje u njemačkim školama bez posebnih prava za muslimanske učenike, regulaciju izobrazbe imama, zabranu burki, zabranu marama za učenice i učiteljice u školama i državnu kontrolu nad izgradnjom i djelovanjem džamija. Stranka je antimigracijska, zalaže se za progon kriminalnih stranaca i za uvođenje vojne obveze, ali je uskoro „otvorila“ i druga bitna pitanja njemačke unutarnje politike, pored ekonomskih i ona vrijednosne orijentacije – stranka se protivi gender ideologiji, te zalaže za tradicionalnu obitelj!

Odnos prema migrantima i islamu, uskoro su postala središnja pitanja koja su bitno oblikovala političke rasprave u zemlji, a i od tada AfD osobit uspjeh bilježi na području bivšeg DDR-a. Dok je Merkel tvrdila da je priljev tolikog broja migranata, „većinom visoko obrazovanih“ prilika za Njemačku da bira vrlo kvalitetnu radnu snagu, AfD je sasvim dobro procijenila kako se uglavnom radi o ljudima bez ikakvih stručnih kvalifikacija. Samo dva dana uoči saveznih, parlamentarnih izbora, pravna služba Bundestaga zaključila je da vlada kancelarke Merkel nije potpuno obrazložila zašto je u potpunosti otvorila granice za nekontroliranu migraciju i tražitelje azila što zahtijeva čak i kazneni progon.

Unatoč rastućem gospodarstvu i niskim stopama nezaposlenosti, veliki broj Nijemaca nije u prilici osjetiti to „blagostanje“. Ekonomska i socijalna nejednakost je u stalnom porastu, a u Njemačkoj živi više od dva milijuna djece koja odrastaju u krajnjem siromaštvu (Fondacija Bertelsmann, 2017), sve je veći broj umirovljenika koji ovise o socijalnoj pomoći. Svojim odabirom, glasači su jasno poručili kako se ne slažu s  politikom i kulturom dobrodošlice Anglele Merkel prema izbjeglicama i njenoj potpori LGBT ideologiji.  Angela Merkel, više je od desetljeća, bila neupitna i podržavana premijerka, često i zbog svoje politike koju je tijekom vremena sve više „pomicala“ prema političkom centru, pretvarajući svoju stranku u stranku čitave Njemačke. Međutim, pri tom je gotovo u potpunosti zapostavila svoje prirodno konzervativno biračko tijelo, okrećući se prema globalističkim liberalima (ljevičarima?) kao „lučonošama“ modernizacije društva. Nove identitetske slobode, oslobođena seksualnost, individualizam, kulturalna otvorenost, samo su neke od „modernističkih“ tema kojima je Merkelica pokupila glasove oporbi, poglavito Zelenima i SPD-u.

Što se tiče vanjske politike, AfD se zalaže za Europu suverenih država koje surađuju na partnerskoj osnovi. Snažno se protive vanjskotrgovinskim ugovorima, osobito TTIP-u, što mnoge analitičare navodi na sličnost s predsjednikom Trumpom. Naposlijetku, što je već noćna mora za zapadne globaliste, AfD se zalaže za ukidanje sankcija Rusiji i tješnju suradnju s Ruskom Federacijom. Samo tjedan dana prije njemačkih parlamentarnih izbora, na ruskoj televiziji „Rusija 1“, emitiran je propagandni spot, na ruskom jeziku i na ćirilićnim pismu, kojim se AfD obratila „ruskim Nijemcima“. Takvih je oko 2 milijuna i predstavljaju važno glasačko tijelo AfD-a.

U Njemačkoj je bilo kakvo simpatiziranje nacizma strogo zabranjeno, Alternativa za Njemačku slobodno djeluje, te je, kao što vidimo, postala i parlamentarna stranka.  U protivnom, Ustavni sud Njemačke zabranio bi njeno djelovanje ili bar proračunsko financiranje. Do sada su u poslijeratnoj, modernoj Njemačkoj, odlukom Ustavnog suda bile zabranjene samo dvije političke stranke – Stranka ekstremne desnice, kao nasljednik Hitlerove stranke i Stranka ekstremne ljevice. Ipak, stranka svojom retorikom veliča njemački nacionalizam, time postaje izravno suprotstavljena liberalnoj, (koji mnogi zovu i ljevičarskom, ne znam zašto?) ideologiji ljudskih prava i političke korektnosti. Uobičajeno je da veće političke stranke u Njemačkoj imaju svoje političke fondacije koje djeluju u inozemstvu. Alternativa za Njrmačku već je osnovala političku fondaciju „Erazmo Roterdamski“, pa se, stoga, sukladno razini proračunskog financiranja očekuje njezino djelovanje u zemljama Europe. Odluka Angele Merkel da otvori granice Njemačke, oslabila je njemački identitet, ali i poziciju same kancelarke. U kolikoj će mjeri Alternativa za Njemačku, sada kao parlamentarna stranka, mijenjati Njemačku – ostaje za vidjeti.