BLISKI ISTOK I SJEVERNA AFRIKA: Promjene vojno-političkih elemenata od 11. 4. do 17. 4.

Najvažniji događaji prošloga tjedna u bliskoistočnoj i sjeverno-afričkoj regiji bili su u Siriji, Iraku i Turskoj. U Ženevi je 13. travnja počeo novi krug pregovora o mirnom rješenju sirijskog sukoba, a istog dana u Siriji su održani parlamentarni izbori. U Iraku se zaoštrava politička kriza koja prijeti destabilizaciji stanja, a u Turskoj je održan samit Islamskih zemalja (Organizacije za islamsku suradnju).
U Istambulu je 14. i 15. travnja održan samit Organizacije za islamsku suradnju, a njegovi najvažniji rezultati svakako su donošenje „Plana djelovanja 2016-2025“, deklaracija o Palestini, završno izvješće i Istanbulska deklaracija.

Posebna pozornost dana je gospodarskom razvoju država-članica Organizacije i programima pomoći državama islamskoga svijeta koje nisu njezine članice. Razmatrano je i stanje u zonama sukoba na Bliskom istoku. Organizacija je izrazila zabrinutost iranskim aktivnostima prema pojedinim zemljama-članicama, prije svega Siriji, Somaliji, Bahreinu i Jemenu, a također i zbog potpore Teherana terorizmu, pričemu je osuđeno uništavanje saudijskog veleposlanstva u glavnom iranskom gradu početkom ove godine.

Što se tiče Sirije, Organizacija za islamsku suradnju izrazila je „ozbiljnu zabrinutost zbog produljenja nasilja i krvoprolića“ i naglasila „nužnost očuvanja sirijskog jedinstva, nezavisnosti, suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti“. Pritom su osudili aktivnosti libanonskog Hezbollaha usmjerene k terorizmu i destabilizaciji stanja u državama regije, ali ipak tu organizaciju nisu uključili u svoj „crni spisak“. Iran je, u znak prosvjeda protiv protuiranskih izjava u zaključnom izvješću, bojkotirao završnu sjednicu samita.

Sirija

Vojno stanje u Siriji prošlog tjedna značajno se zaoštrilo. To je poglavito zamjetno u regiji Aleppo na sjeveru zemlje, gdje je teroristička organizacija „Jabhat al-Nusra“ oko grada Aleppa koncentrirala nekoliko tisuća vojnika s ciljem započinjanja ofanzivnih akcija usmjerenih prema presjecanju prometnice Aleppo – Damask. Ruski Glavni stožer OS izvjestio je, kako su zbog tih aktivnosti „sva djelovanja sirijske vojske i ruskog zrakoplovstva usmjereni na rušenje planova“ islamističkih terorista. U isto vrijeme se ne planira napad sirijske vojske s ciljem potpunog oslobođenja Aleppa. Na sjeveru istoimene regije vode se borbe između „Islamske države“ i različitih ustanističkih postrojbi, uključno i sirijskih Kurda. Ruski predsjednik Putin je 14. travnja izjavio, kako će Rusija učiniti sve da se ne dozvoli pogoršanje stanja u zoni Aleppa. SAD su zamolile Rusiju pomoć kako bi se zaustavili napadi sirijske vojske na položaje umjerene sirijske oporbe, koji mogu ugroziti dogovoreno primirje. Ruska strana je odgovorila, kako su vojna djelovanja sirijske vojske odgovor na napade terorističkih grupacija. Osim u regiji Aleppo, borci „Al-Nusre“ napadali su vladine snage i u susjednoj zapadnoj regiji Idlib, kao i u regijama Hama i Latakija. Rusko MO je 12. travnja izjavilo, kako se u regiji Homs srušio njihov jurišni helikopter Mi-28H „Noćni lovac“, u vrijeme noćnog leta, pričemu su oba pilota poginula. MO opovrgava mogućnost da je helikopter srušen. Zapadni mediji istovremeno su priopćili, kako ruski helikopteri djeluju ne samo sa zrakoplovne baze Hmeimim“ pokraj Latakije već i s dvije helikopterske baze u regiji Homs.

Postrojbe „Al-Nusre“ i „Islamske države“ vode međusobne borbe u prigradu glavnog grada Damaska, a vojne akcije izvode se i u drugim dijelovima zemlje.

Turska vojska prošli tjedan izvodila je topničke udare po ciljevima „IS“ na sjeveru Sirije, kao odgovor na prethodne napade ISIL-ovaca na turski teritorij. Istodobno Turska ne prestaje pomagati teroriste „Jabhat al-Nusre“ i oružjem i borcima.

Dakle, rat se nastavlja najvećim dijelom protiv terorističkih postrojbi dok se primirje između vladinih snaga i postrojbi oporbe uglavnom održava na zadovoljavajućoj razini. Paralelno s primirjem teče proces pomirbe neprijateljskih strana i dostava humanitarne pomoći okruženim gradovima i zonama. Najsloženije stanje svakako je u zoni Aleppa gdje su mnoge tzv. oporbene postrojbe povezane s grupacijama „Al-Nusre“. One nastoje zauzeti što veći teritorij kako bi u slučaju neuspjeha Ženevskih pregovora imale kakvu-takvu mogućnost formiranja nekakve paralelne vlasti na svom teritoriju i šanse za preživljavanje. U regiji Aleppo iz tog je razloga primirje više „mrtvo“ nego „živo“.

U Siriji su 13. travnja provedeni parlamentarni izbori, a glasovanje je održano samo u dijelovima zemlje pod kontrolom Damaska: otprilike na trećini ukupnog teritorija i nešto više od 60 posto ukupnog stanovništva zemlje. Za 250 mijesta u Narodnom vijeću (parlamentu) natjecalo se 3500 kandidata. Izlaznost je bila 57,5 posto (oko 5 od 8,8 milijuna ljudi s pravom glasa). Po službenim rezultatima, provladin blok „Nacionalno jedinstvo“ na čelu s strankom Baas osvojio je 200 mandata. Glavne oporbene snage, a također i Kurdi, izbore su bojkotirali, a njihove rezultate ne priznaju. Damask je izjavio kako neće imati ništa protiv novih izbora ukoliko dođe do dogovora u Ženevi. Američki State Department izbore ne priznaje, dok je ruski ministar vanjskih poslova Sergey Lavrov izjavio kako sirijski izbori omogućuju da ne dođe do političkog vakuuma do izradbe novoga ustava zemlje.

U Ženevi je tog istog dana započeo novi krug pregovora o političkom riješenju sirijske krize. Sastav sudionika ostao je identičan onom prethodnom. Prva dva dana predstavnik glavnog tajnika UN-a Steffan de Mistura susreo se s delegacijama pregovarača. Damask je izjavio o svojoj spremnosti voditi pregovore bez prethodnih uvijeta, dodavši, kako sudbina predsjednika Asada ne može biti predmet pregovaranja, dok su neposredni razgovori s Visokim vijećem za pregovore (pro-saudijski dio oporbe) isključeni „jer ona sada ne predstavlja volju Sirijaca nego glas Saudijske Arabije, Turske i Katara“. S druge strane, Visoko vijeće kategorički zahtijeva odlazak Asada s vlasti i neposredne razgovore s vladom, izjavljujući pritom kako Damask nije spreman za mirno riješenje sirijske krize.

Irak

Zaoštrava se politička kriza u Iraku, a borba za vlast, koja se proširila na čitavu zemlju, u drugi je plan stavila čak i vojne aktivnosti protiv „Islamske države“. Parlament je postao praktički disfunkcionalan nakon raskola po pitanju sastava novog kabineta vlade. Podsjećamo kako je u veljači o.g. premijer al-Abadi objavio namjeru o promjeni sastava vlade s ciljem borbe protiv korupcije te najavio nestranačke ministre – tehnokrate. Ali protiv reforme ustale su stranke parlamentarne većine koje mogu nadzirati vladu kroz sustav kvota za vjerske zajednice i etničke grupe. Premijer Abadi je 12. travnja parlamentu predstavio nove ministre, ali je 14. travnja parlament umjesto izglasavanja potpore izglasao nepovjerenje predsjedniku parlamenta al-Juburiju i izabralo novog šefa predstavničkog doma. Smjenjeni Juburi je glasovanje o svojoj smjeni proglasio neregularnim zbog nedostatka kvoruma. Ispred parlamenta nastavlja se prosvjed („štrajk“) zastupnika u kojem sudjeluje 171 od njih 328, dakle više od polovice. Nastojanja čelnika najvećih političkih blokova za pronalaskom izlaza iz nastalog stanja nisu rezultirala uspjehom. Istovremeno u Bagdadu i drugim gradovima traju prosvjedi čiji sudionici pružaju potporu reformi vlade usmjerenoj borbi protiv korupcije.

Iran

Jedan od najvažnijih događaja prošlog tjedna u Iranu bila je posjeta glavne predstavnice za vanjske poslove i sigurnost Europske unije Federice Mogherini. Prije dolaska u Teheran ona je izjavila, kako EU želi produktivnu suradnju s Iranom, „državom koja ima središnju ulogu u bliskoistočnoj i azijskoj regiji“. Dvije strane su se dogovorile o suradnji u području gospodarstva, energetike, nafte i plina, transporta, proširenju izvoza u Iran suvremenih tehnologija, suradnji u sferi mirnodobskog korištenja atomske energije, kao i proširenju znanstvene i kulturne razmjene. EU smatra, izjavila je Mogherini, kako iranski raketni program nema veze s dogovorom o iranskom nuklearnom programu iz srpnja 2015. godine, te da se Iran glede potonjeg pridržava svojih obveza. Dvije strane su se dogovorile razraditi zajednički sveobuhvatni program suradnje za bliže razdoblje.

11. travnja u Teheran je došao kazahstanski predsjednik Nursultan Nazarbayev, a dvije su strane potpisale 66 suglasnosti o suradnji u različitim sferama, za ukupan iznos od 2 milijarde dolara. Izrazile su i zadovoljstvo dinamikom razvoja dvostranih odnosa u sferi trgovine i investicija izradom novih zajedničkih projekata.

Nakon ne tako davne posjete iranskog čelnika Rohania Rimu, Italija uzvraća posjet Teheranu dolaskom premijera Mattea Renzia 12. travnja. Predsjednik Rohani tom je prigodom kazao, kako Italija ponovno mora postati najveći trgovinski partner Irana u EU. Strane su se koncentrirale na pitanja poticanja gospodarske i trgovinske suradnje i borbe protiv terorizma.

Dolaskom iranskog predsjednika Rohania na samit Organizacije islamskih zemalja u Istambul, isti je službeno posjetio i Tursku te razgovarao s kolegom Erdoganom. Dvojica čelnika dogovorili su povratak dobrosusjedskim odnosima i povišenje razine međusobnog političkog dijaloga (izjava predsjednika Erdogana nakon sastanka). Predsjednik Rohani je kazao, kako „Iran može postati jamac energetske sigurnosti Turske i potpuno osigurati njezine potrebe za plinom i naftom“.

Nakon dugog iščekivanja, Iran i Rusija zajednički su potvrdili isporuku prvih ruskih protuzračnih sustava S-300 PMU-2 Iranu. Iran je na nedavno održanom velikom vojnom mimohodu u Teheranu, kao prve, upravo demonstrirao navedene PZ sustave koji umnogome mijenjaju dosadašnji vojno-politički odnos snaga u Perzijskom zaljevu.

Afganistan

Najznačajnija vijest prošlog tjedna u Afganistanu bila je objava talibana o početku proljetne ofanzive na vladine vojne i druge objekte. Operacija „Omari“ (nazvana tako u čast osnivača talibanskog pokreta) uključuje velike terorističke napade, napade terorista-samoubojica i aktiviranje gerilskog rata. Talibanska ofanziva ugrožava sigurnost nekoliko regija: Badahshan, Farah, Kunar, Saripul, …. Talibani oružjem pokrivaju važne cestovne komunikacije, napadaju blokadne punktove, vojne baze, granične postrojbe ali i čitava naselja.

Jemen

11. travnja u Jemenu je počelo primirje, a u Kuvajtu je rad započelo vijeće za deeskalaciju i koordinaciju djelovanja, koje će rješavati pitanja vezana uz nadzor proglašenog primirja. U njegov sastav ušli su predstavnici obiju strana sukoba. Izvješćuje se o obustavi naleta zrakoplovstva arapske koalicije na čelu sa Saudijskom Arabijom, a šijtski ustanici-huti izjavili su o svojoj spremnosti na predaju teškog naoružanja i smatraju sadašnje primirje važnim korakom na putu završetka rata. Istodobno se primjećuje eskalacija vojnog djelovanja u zoni grada Taiz, što predstavlja ugrozu uspješnom završetku pregovora koji su morali početi 18. travnja u Kuvajtu. Primjećeno je narušavanje primirja i u zonama Al-Jauf, Amran i Marib.

Egipat

15. travnja u Kairu su na ulice izišle stotine prosvjednika s protu-vladinim parolama, pozivajući na „smjenu režima“ zbog predaje suvereniteta nad dva egipatska otoka u Crvenom moru Saudijskoj Arabiji. Policija je odgovorila primjenom sile tj. uporabom suzavca te je privela desetke prosvjednika.

Libanon

U Bejrut je 16. travnja stigao francuski predsjednik Francois Hollande i izrazio duboku zabrinutost zbog produljenja političkog vakuuma u Libanonu. Izjavio je kako „Francuska stoji na strani Libanona s kojim je vežu povjesne, kulturne i gospodarske veze“. Obećao je pružiti Libanonu vojnu pomoć i 100 milijuna eura tijekom sljedeće tri godine kao pomoć zbog u Libanon prispjelih sirijskih izbjeglica.

Izrael

Izraelski premijer Benjamin Netanjahu izjavio je 17. travnja, kako će sirijska „Golanska visoravan zauvijek ostati u rukama Izraela. Izrael nikada neće otići s Golanske visoravni“. Izjavu je dao na izvanrednom zasjedanju izraelske vlade provedenom upravo po problematici Golanske visoravni.