Analiza: FT -„Raketni pregovori“ Rusije i Kine teško će se svidjeti SAD-u

Iako je ruski RD-180 primarno namijenjen za civilne svemirske rakete, on može imati i vojnu ulogu – tim više što Kina trenutačno razrađuje novu generaciju balističkih raketa, između ostalog i „ubojicu nosača zrakoplova“.

Britanski medij The Financial Times, pozivajući se na ruski izvor iz predmetne sfere, piše, kako kineska tvrtka Great Wall Industry vodi pregovore s najvećim ruskim proizvođačem raketa „Energomash“ s ciljem polučenja licence za proizvodnju raketnih motora RD-180. Napominjemo: Geopolitika.News u više je navrata pisala o temi ruskih raketnih motora RD-180 koji se već godinama izvoze u SAD, a Amerikanci ih koriste za lansiranja vlastitih raketa „Atlas-5“ u svemir (vidi poveznicu ispod teksta). Pregovori „jasno svjedoče o proširenju veza između Moskve i Pekinga u svemirskom sektoru, što već odavno zabrinjava SAD“, navodi FT.

Motori RD-180 toliko su učinkoviti, da ih koriste i same Sjedinjene Države za lansiranje satelita. Međutim, američki političari ranije su prijetili Moskvi otkazom od kupovine njihovih motora „pod pritiskom konkurenta poput SpaceX, a također i zbog geopolitičkih zabrinutosti u svezi  ovisnosti o Rusiji u planu strateških tehnologija“, piše britanski medij.

Međutim, iako je RD-180 primarno namijenjen za civilne svemirske rakete, on može imati i vojnu ulogu – tim više što Kina trenutačno razrađuje novu generaciju balističkih raketa, između ostalog i „ubojicu nosača zrakoplova“. Prema informacijama FT, tvrtka-utemeljitelj Great Wall Industry, CACS (China Aerospace and Technology Company) – jedna je od glavnih kineskih konstruktora interkontinentalnih balističkih raketa. Jačanje razmjene tehnologije za vojnu primjenu između Rusije i Kine, teško da će se svidjeti Washingtonu, navodi se u članku FT-a.

Prošle godine komisija američkog Kongresa za nadzor ekonomske sigurnosti u američko-kineskim odnosima, objavila je izvješće u kojem se tvrdi, kako izvoz ruske svemirske tehnologije u Kinu „baca izazov prednosti SAD-a u zraku i stvara probleme za regionalne aktive SAD-a, njihovih saveznika i partnera“.

U intervjuu za FT, glavni direktor ruske tvrtke „Energomash“ Igor Arbuzov, rekao je, kako sklapanje posla s Great Wall Industry sada priječi samo to što se Kina nije priključila Režimu nadzora raketne tehnologije – dobrovoljnom udruženju država koje ne žele dopustiti širenje raketa pogodnih za nošenje oružja masovnog uništenja. Arbuzov je također izjavio, kako kineska strana nije zainteresirana za kupnju gotovih motora već, ili želi kupiti tehnologiju njihove proizvodnje, ili dobiti licencu.

Međutim, prema riječima inžinjera američkog strateškog istraživačkog centra Rand Chada Ohlandta,, neovisno o tome što je  RD-180 star nekoliko desetljeća, on je svejedno efektivniji za lansiranje satelita u orbitu nego bilo koji od motora koji se sada proizvode u Kini. Ohlandt smatra, kako ruski motor Kinezima može pomoći ubrzati proizvodnju vlastitih sustava za lansiranje. Takva perspektiva, uostalom, zabrinjava i Rusiju, koja se brine da bi „domaća tehnologija mogla završiti u rukama njezinog konkurenta“, navodi FT.

U članku se također kaže, kako je 2004. g. Rusija neslužbeno zaustavila prodaju zrakoplova Kini zbog zabrinutosti od krađe tehnologije jer je Kina iskopirala nekoliko ruskih modela – poput lovca Su-27 s kineskom inačicom J-11 b, natječući se na svjetskom tržištu. Nakon pripajanja Krima Rusiji Moskva je obnovila isporuke kako bi „izgladila efekt međunarodnih sankcija“, pa tako, npr. Rusija izvozi u Kinu svoj najsuvremeniji lovac Su-35, kao i sustav PZO S-400, naglašava se u članku FT-a.

Podsjećamo: upravo smo jučer pisali o vijesti da je Rusija počela s prvim isporukama PRO sustava S-400 Kini. Također smo napomenuli kako te sustave Rusija planira izvesti u Indiju s kojom je prije dvije godine s tim ciljem potpisan kupoprodajni ugovor vrijedan milijardu i dvjesto milijuna dolara. Sporazum o tome Rusija je ljetos potpisala i sa Saudijskom Arabijom, a upravo traju finalni pregovori oko isporuka S-400 Turskoj. Iz toga je vidljivo kako Rusija, poput SAD-a, na posao izvoza suvremenog naoružanja više ne gleda kroz prizmu blokovske podijele svijeta iz vremena SSSR-a, već ponajprije kroz prizmu profita, oslanjajući se pritom po pitanju vlastite sigurnosti (poput SAD-a) na ionako neprobojan „nuklearni štit“. Međutim, u sadašnjim geopolitičkim previranjima s SAD-om na globalnoj razini, Rusija izvozom suvremenog naoružanja čak i jednoj NATO članici – Turskoj, ili američkom bliskom strateškom partneru Saudijskoj Arabiji ili jednoj Indiji, koju SAD namjerava dugoročno staviti „pod svoje uzde“, ima za cilj vezati te države uz sebe u dovoljnoj mjeri da joj one u budućnosti ne predstavljaju sigurnosnog protivnika ili ugrozu, što je za Moskvu u ovim okolnostima i više nego dovoljno. Ali, što se tiče Kine, stvar je potpuno drukčija nego što se čini iz članka Financial Timesa. Rusija i Kina su se definitivno okrenule strateškom partnerstvu u obrambenoj sferi, a zajednički već duže vrijeme intenzivno sinkroniziraju i usklađuju svoje vanjskopolitičke stavove po ključnim pitanjima međunarodnih odnosa i kriznih žarišta, a na političkom i diplomatskom polju zalažu se za globalni preustroj  svijeta iz dominirajućeg Zapadnog na policentrični ili multipolarni oblik njegovog funkcioniranja. U tom je smislu SAD učinio stratešku grešku udarom na Rusiju pokretanjem ukrajinske krize, pogrešno očekujući da će se Putin prestrašiti i povući, a SAD-u prepustiti „da i dalje radi što hoće“, nakon čega bi se Sjedinjene Države puno lakše obračunale s Kinom. Do toga, međutim, nije došlo i Washington se, odjednom, de facto našao na dva otvorena fronta istodobno s ključnim mega-državama – Rusijom i Kinom, što se protivi stalnoj američkoj vanjskopolitičkoj doktrini temeljnoj na politici Henrya Kissingera. SAD je praktički sam gurnuo Rusiju u zagrljaj Kini, što je Moskva, naprosto, bila primorana prihvatiti pod snažnim pritiskom sankcija i pokušaja izolacije od strane SAD-a i EU. To se najbolje ogleda u korejskoj krizi, na Bliskom istoku, prije svega po pitanju Sirije i Irana, gdje Moskva i Peking djeluju posve usklađeno, ali i kroz pokretanje velikih energetskih i gospodarskih projekata između dviju država. SAD u novonastalim okolnostima ne može u vojnom smislu ništa konkretno učiniti već se snažno, skupa sa svojim saveznicima „ukopava u rovove“ oko tih dviju glavnih globalnih suparnica, nastojeći (sada već gotovo panično) utjecati na njihov (prije svega ruski) financijski slom blokadom pristupa na financijska tržišta pod njegovim nadzorom, kao i na tržište EU, uvođenjem novih gospodarskih sankcija i td. Ali strateško partnerstvo Rusije i Kine, neki ga nazivaju i „brakom iz nužde“, takvu američku politiku sve više pretvara u „sizifov posao“, koji se, na žalost, najviše obija o glavu Europskoj uniji i u gospodarskom i u sigurnosnom smislu. Međutim, štetu od takvog vanjskopolitičkog smjera, prije ili kasnije osjetit će i same Sjedinjene Države koje sada procjenjuju kako imaju još dovoljno vremena za manevriranje i eventualni povratak stvari u prijašnje okvire. Problem takve politike je jedino u tome što prostora i vremena za manevriranje i kalkulacije više nemaju Rusija i Kina.

WSJ: SAD nastavlja kupovinu ruskih raketnih motora RD-180